<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
I give the final blow

Dawn Sherry, 17

That kinda loving turns a man to a slave.

*

Through the storm we reach the shore
You give it all but I want more.


Rujan 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)

Likovi

Sarah Quinn, 17

Your in for a surprise
What's underneath my exterior.



Eric Lavery, 18

Lay where you're laying, don't make a sound
I know they're watching, they're watching.



Jack Daniels, 18

I never said thank you for that.
I thought I might get one more chance.



Tyler Ceallaigh, 19

I sat down on the street took a look at myself
Said where you going man you know the world is headed for hell.




credits
murderscene - x

2. That Don't Impress Me Much
petak, 03.09.2010.

Otvorila sam vrata hladnjaka i uzela neki voćni jogurt, prvi koji mi se našao pod rukom. U kupaćem kostimu i sa ručnikom oko vrata sam se uputila prema stražnjem izlazu kako bih došla do privatne plaže koja se nalazila iza kuće. Kad sam se jutros probudila kuća je bila prazna pa sam pretpostavila da su u ranim jutarnjim satima otišli do plaže, a malo kasnije su mi to potvrdili i njihovi vrišteći glasovi koji su odzvanjali od zidova prazne kuće. Ostavili su uključen radio i televiziju pa su se vijesti međusobno miješale.

-Veliki požar na poljima seljake je natjerao da...-

-Okružni tužitelj nije htio odustati od...-

-Oprez, zatvor je jutros zabilježio bijeg dvoje opasnih ubojica...-

-Majka je rodila 5 blizanaca, ako se možemo tako izraziti...-

Primaknuvši se kontrolnoj ploči pokraj hladnjaka, pritisnula sam dvije tipke i kuća je utihnula. Zgrabila sam i čistu žlicu iz prve ladice i ubrzanim korakom krenula prema doku koji se nalazio na središtu plaže.

-Dobro, zašto me nisi probudila? Opet ti je dosadilo moje društvo?- lagano sam gurnula Sarah laktom.

-Ah... Znala sam da ćeš jednog dana shvatiti- rekla je i izbeljila mi se.

-Vrlo elegantno, prava si dama- uzvratila sam zbog čega sam zaradila guranje prema moru. Bacila sam ručnik do sebe i potrčala u bisto more u kojemu su se već kupali Eric i Tyler. Došla sam do njih i Eric mi se približio kako bi mi nešto šapnuo. Počeli smo se glupirati i prskati Sarah, koja je sjedila pod suncobranom i mazala kremu na sebe.

-Niste normalni! Prekinite, stvarno vas mrzim!!-

To nas nije zaustavilo, pa je uskoro bila skroz mokra i prisiljena skočiti sa doka na kojemu je do tada sjedila. Zaronila je i došla do mene, kada smo začuli zvuk motornog čamca koji je dopirao sa naše desne strane. Svi smo zastali i pogledali prema rtu koji nam je zaklanjao pogled, čekajući. Nekoliko sekundi kasnije vidjeli smo maleni crveni čamac kako usporava i dvije muške prilike na njemu. Počeli su usporavati, a kad su došli do kraja doka, jedna prilika je izašla i zavezala čamac.

-Nekome tu nešto nije jasno- promrmljao je Tyler i krenuo plivati prema njima.

-Ty! Čekaj, bolje da ja to sredim, imam daleko više takta nego ti.-

Vratio se natrag, a Sarah je izašla iz mora i elegantnim hodom krenula prema kraju doka gdje se ona dvojica još nisu obazirala na nas. Vidjeli smo njenu sitnu priliku kako se približava i govori im nešto. Svi smo pratili pogledom zbivanja, a pošto smo ubrzo shvatili da oni o nečemu pričaju i da ne možemo to shvatiti iz daljine, i mi smo im se odlučili pridružiti, na čelu sa ljutitim Tylerom koji je izgledao kao da će ih razbiti ako odmah ne odu.

Brzim korakom smo prelazili preko mokrog doka koji se na nekim mjestima sjajio od soli. Jack i Eric su išli malo iza nas i raspravljali o nekoj utakmici koja se trebala održati te večeri. Nisu se slagali oko pobjednika i rezultata i žustro su raspravljali ne obraćajući pozornost na išta drugo.

-Ključ je u obrani, kažem ti. O-bra-na. I to je to.-

-Ali ako on dobije isključenje, što je po dosadašnjoj statistici vrlo vjerojatno, znači da sve pada u vodu.-

-Svejedno, gledajući...-

-Ali nije! Ne shvaćaš što želim reći!-

-Ti si taj koji ne shvaća!-

Kada smo došli do njih Sarah nam je pristupila i objasnila situaciju.

-Ovo su Tom i Tim...- osjetila sam Ericov trzaj od smijeha pa sam i ja skoro puknula od smijeha, ali smo se zaustavili čim smo vidjeli Sarin upozoravajući pogled.
-...ostali su bez goriva dok su se vozili sa jednog otoka, gdje imaju vikendicu, na drugi. Rekla sam im da mogu ostati jednu ili dvije noći ok se ne snađu. Mi ionako imamo puno mjesta, a oni više nigdje ne mogu- molećivo je pogledala Tylera, znajući da on nikada nema običaj primate strane ljude u kuću. Duboko u njenim očima sam vidjela i nešto drugo. Shvatila sam da se pali na jednog od njih, zapravo obojicu jer su bili jednojajčani blizanci.

Mogli su imati oko dvadeset i osam godina, raščupane kose i trodnevne brade, nisu odavali dojam uređenosti i uglađenosti. Bili su vrlo visoki a njihovom pojavom su dominirale njihove jake ruke što me natjeralo da pomislim koliko sati u životu su proveli vježbajući.

-Sarah. Molim te, možemo li popričati nasamo?- Tyler je upitao.

-Oprostite, znam da smo upali tek tako, al nemamo di drugdje. Da možemo, istog časa bi išli pješice po gorivo, al nam je gospođica rekla da smo od najbližeg sela daleko čak dvadeset kilometara. Al ako nas nećete primiti spavat ćemo u dvorištu.-

Sarah su zasjale oči na riječ 'gospođica', a Tyler je nakon ovog govora opustio ramena i znala sam da će popustiti.

-U redu, pretpostavljam. Krenite zajedno s nama gore, pa ćemo vam pružiti smještaj.-

Dodirnula sam Sarah laktom i pričekala da ostali odu praveći se da joj namještam kostim. Kada su došli do naših stvari i mahnuli nam rukom u znak da su uzeli i naše, polako smo počele koračati prema natrag.

-Jesi ti normalna? Ty je skoro šiznuo dok ih je vidio, stvarno misliš da je pametno dati im prenoćište?-

-Ma daaaj, pa pogledaj ih, prezgodni su. Baš imaju neki šarm i izgledaju buntovno. Osim toga, nikada nije loše vrijeme za sklapanje novih prijateljstva- nasmiješila mi se i shvatila sam da me razoružala osmijehom, a da je to napravila i Tyleru kada je popustio.

-Uuh, dobroo. Ali su stari.-

-Ma taman su.-

-Imaju 10 godina više od tebe. I ne poznaješ ih.-

-Ljubav ne poznaje granice. I imamo dugu noć da se upoznamo- Vragolasto se nasmiješila i počela poskakivati. Namijala sam se, okrenula očima i pomislila kako se njen stav prema dečkima nikada neće promijeniti.



| 13:52 | Komentari (1) | On/Off | Print | # |



1. Sick Little Games
petak, 04.06.2010.

Nagnula sam se prema naprijed kako bih dohvatila čašu sa tamnom tekućinom, tekućinom čiji nam je sadržaj bio vrlo primamljiv večeras. Vratila sam se na prijašnji položaj i ugnjezdila na Jackove savijene noge usput ih gurkajući kako bi mi bilo udobnije. Obgrlio me jednom rukom, povukao bliže k sebi i zagrnuo dekom. Nagnula sam čašu, pustila da mi gutljaj klizne niz grlo i osjetila žestinu i slatkoću u isti mah.

-Sviđa mi se ovo. Bolje od onih prošlih sranja koje smo nabavljali- odlučila sam biti prva koja će progovoriti jer su ostali zapadali u stanje blage opijenosti u kojoj su uglavnom gubili želju za govorom. Sarah je digla pogled i nasmiješila mi se otkrivajući male biserno bijele zube koji bi me uvijek iznova zadivili. Oduvijek sam smatrala da treba reklamirati paste za zube, kada joj to ne bi bilo ispod časti. Sarah je bila dio ugledne i bogate obitelji, poput svih nas. Rođeni smo u obilju, nikada nismo trebali ništa raditi, a u škole su nas slali reda radi jer se nije očekivalo da će itko od nas nešto postići. Ali tu smo ih iznenadili. Uvijek smo bili među najboljima, creme de la creme, isticali bi se u svim poljima i to čisto radi toga što smo voljeli gledati izraze lica ljudi, ljudi koji su očekivali da netko poput nas nema toliko znanja i obrazovanja. Sarah i ja smo rođene u razmaku od mjesec dana, obje tijekom vrućeg ljeta te smo cijeli život provele zajedno. To nas je, uključujući i činjenicu da smo bile jedine ženskog spola, činilo međusobno najbližima u našem društvu.

-Naša ljeta su općenito puno zanimljivija otkad smo se prebacili sa vina na nešto jače- progovorio je hrapavi glas s moje lijeve strane koji je pripadao Tyleru, dvije godine starijem od nas dugokosom buntovniku. Sjedeći u svojoj najdražoj fotelji ustima je oblikovao kolutove dima koji su se širili prostorijom. Prije nekoliko godina me, na moje uporno nagovaranje, pokušao iste naučiti, ali nisam bila previše uspješna pa je odustao. Moje razmišljanje je prekinuo njegov nagli pokret kojim je dobacio šibice Ericu.

-Au- promrmljao je kad su ga šibice pogodile u glavu. Uzeo ih je, zavrtio u rukama, nježno zapalio jednu od njih i prinjeo cigari koju je do tada držao u ustima. Udahnuo je zatvorenih očiju i tako stajao neko vrijeme. Eric i ja smo uvijek imali neobičan odnos koji je uključivao odnos prvih susjeda, ali i čudnu distanciranost s njegove strane koju sam osjećala kada bi bili sami. Ipak, on je bio glavni zabavljač, volio je raditi budalu od sebe i bio je najsretniji kada bi mu se smijali.

Ovo ljeto smo, kao i svako do sada, provodili u Tylerovom ljetnikovcu, velikoj i osamljenoj kući pored mora koja je znala sve naše tajne otkad smo bili djeca. Međutim, ovo ljeto je bilo posebno jer smo prvi puta dobili dozvolu da budemo potpuno sami, bez prisutstva odraslih koji su nas do tada nadzirali. Oni su odlučili otići u našu kuću na moru, kilometražom vrlo daleko od nas, što se nama odmah svidjelo. Nismo mislili raditi nikakve pretjerane gluposti i probleme, ali ljetovanje bez roditelja je ipak korak u svijet odraslih, a to smo svi željeli. Osim toga, smatrali smo da zaslužujemo to povjerenje zbog našeg uzornog ponašanja tijekom godine.

Sjedili smo u glavnoj dnevnoj sobi koja je s jedne strane imala potpuno ostakljen zid koji je preko dana davao mogućnost prekrasnog pogleda na privatnu plažu i blistavo plavo more. Sada je staklo bilo zakriveno zavjesama, a cijela soba osvjetljena samo svjetlom ponekim svijeća koje smo postavili ranije te večeri. Nikada nismo voljeli imati upaljeno glavno svjetlo koje je bilo prekričavo, u skladu sa svojim pretjeranim modernizmom. Cijela soba je bila modernistički uređena, ali je odavala dojam topline i prihvaćenosti i kada bi sjeli u jedan od naslonjača, ne bi imali želju ikada se više ustati. poseban ugođaj je pružala i vatra koja je svjetlucala iz kamina i povremeno bacala iskre na tepih. Bila je sredina ljeta, ali kada bi nestalo sunca kuća bi naglo zahladila pa je svaki izvor topline dobro došao, uključujući i vunene pokrivače koje smo imali prebačene preko sebe.

Jack mi je odmaknuo kosu s uha i tiho upitao -Jesi li za šetnju?-

Osjetila sam njegov dah na vratu i kimnula glavom. Odbacili smo pokrivače i tiho nestali iz sobe znajući da nije potrebno ništa reći. Primio me za ruku i odveo u smjeru plaže na dok, na kojemu smo proveli tolike večeri prije. Valovi su tiho udarali o pješčanu plažu, tek nagovještajući svoju prisutnost, a vjetar je nosio miris mora. Sjeo je i pričekao da i ja napravim isto te mi se približio. Stavivši mi ruku oko struka kratko me poljubio i spustio tako da smo sada oboje ležali. Naslonila sam glavu na njegova prsa i počela razmišljati kako smo došli do ovoga.

Svi naši roditelji su se znali od djetinjstva te su odlučili napraviti malu "zajednicu" koja je uključivala građenje kuća na jednom velikom zemljištu malo udaljenom od grada i ograđenom visokom živicom. Zapravo smo svi odrastali kao jedna velika obitelj, svi su znali sve tajne i vikendima bi zajedno ručali na uredno podšišanoj travi koja se nalazila u sredini zemljišta. U gradu smo bili znani kao 'oni izvan', tretirali su nas kao razmažene bogataše iako to nikada nismo bili. Tijekom odrastanja i zaljubljivanja ubrzo sam shvatila, kao i ostali, da se nitko nikada neće prema meni ponašati kao moji prijatelji. Nedugo nakon toga smo Jack i ja postali par. Eric je neko vrijeme često odlazio sa Sarom u vožnju gradom, ali nikada iz toga nije ništa proizašlo.

-Opet razmišljaš- prekinuo me njegov osmijeh.

-Netko i to mora- odvratila sam podbadajući ga i prebacila se na njega. Približio mi se i prije poljupca sam osjetila njegov dah na usnama. Lagano je rastvorio usta i počeo svojim jezikom dodirivati moj. Ritam se ubrzao i zastao je da uzdahne nastavljajući sa još većim žarom. To sam mu morala priznati, zaista se dobro ljubio. Kada je prešao na moj vrat iz transa me prekinuo Ericov glas koji je izvikivao naša imena.

-Večera ljudi! Ajde brže malo, samo vas čekamo!-

-Kladim se da ću doći brže!- brzo sam ustala i potrčala kako bi dobila što veću prednost dok se Jack snađe.

-Nisi fer, ja sam bio dolje!-

-Jebemu, višak informacija, to nisam želio znati- promrmljao je Eric kad sam sva zadihana došla do njega i udarila ga u rame plazeći jezik.

-Samo si ljubomoran što me ne možeš imati.-

-Da da, samo si laskaj. Nemoj da te dečko čuje.-

Ušli smo u prostranu blagovaonu i sjeli pokraj ostalih koji su već jeli. Miris tjestenine sa umakom od sira je ispunio prostoriju i na neko vrijeme je razgovor uthnuo i prepustio mjesto tišini.



| 17:26 | Komentari (3) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.